Blog

  Novcem se ne može kupiti sreća

Novcem se ne može kupiti sreća

Čini se da je izreka koja kaže da se novcem ne može kupiti sreća istinita kad su u pitanju sreća, zdravlje i blagostanje starijih osoba.

Ljudi koji sanjanju o provođenju umirovljeničkih dana na sunčanim obalama trebaju to pažljivo planirati. Povoljni gospodarski uvjeti i visoka stopa nacionalnog BDP-a ne idu nužno ruku pod ruku sa zdravljem i srećom starijih osoba. Štoviše, starije osobe u siromašnijim zemljama često bolje žive od onih u bogatijim zemljama. Prema indeksu Global AgeWatch Index za 2013. godinu, odrasle osobe koje žive u zemljama koje su na različitim stupnjevima ekonomskog razvoja mogu imati značajno drugačiju percepciju starosti.

Indeks koji je pokrenut na UN-ov Međunarodni dan starijih osoba (1. listopada), a koji sastavlja organizacija HelpAge International rangira zemlje prema društvenom i ekonomskom blagostanju starijih osoba. Ako ste stari i želite biti sretni, najbolje je uputiti se u smjeru Švedske. Ta se zemlja nalazi na vrhu ljestvice s visokim rezultatima u svim kategorijama relevantnim za blagostanje starijih osoba, prije svega u kategorijama dohotka, dobrog zdravlja i pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, kategorijama zaposlenja i obrazovanja te po mogućnosti sudjelovanja u lokalnim zajednicama.

Dobro su prošli i nordijski susjedi Švedske. Norveška je tako zauzela drugo mjesto. Visoke rezultate postigle su i zemlje zapadne Europe s Njemačkom (3.) i Nizozemskom (4.) pri vrhu cjelokupne ljestvice. Kanada (5.) i SAD (8.) također su se plasirale u najboljih deset zemalja.

Prema indeksu, dijelovi istočne Azije i Latinske Amerike također se dobro odnose prema svojoj starijoj populaciji. U mjerenju su se oslanjali na podatke iz UN-ovog Odjela za socijalna i ekonomska pitanja, Svjetske banke, Svjetske zdravstvene organizacije, Međunarodne organizacije rada, UNESCO-a te svjetskih istraživanja organizacije Gallup. Na drugom kraju ljestvice nalaze se mnoge zemlje iz Afrike te određene zemlje iz istočne i južne Azije. Pakistan, Tanzanija i Afganistan nalaze se na dnu ljestvice.
Starenje prije bogaćenja?
Priča se da zemlje u razvoju „stare prije no što su se obogatile“, no mnoge zemlje ne uspijevaju donijeti zakone i uvesti politike koje se bave potrebama ubrzano starećeg stanovništva. Do 2050. godine, na zemlji će biti 2 milijarde starih ljudi što je gotovo deset puta više nego 1950., no čak i neke od najbogatijih zemalja ne ispunjavaju njihove potrebe na odgovarajući način.

I zaista, indeks pokazuje da su stariji ljudi u nekim zemljama s niskim i srednjim dohotkom u boljem položaju nego oni u bogatijim zemljama zbog uvođenja dobrih socijalnih politika, naprednih vlada i resursa koji su usmjereni prema starijoj generaciji. Iako je jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta, Bolivija ima Nacionalni plan za starenje koji starijim ljudima nudi besplatnu zdravstvenu zaštitu te nedoprinosnu univerzalnu mirovinu.

Čile (19.), Urugvaj (23.) i Argentina (26.) također se nalaze visoko na ljestvici u usporedbi s drugim zemljama Latinske Amerike zahvaljujući reformi njihovih sustava mirovina iz 1990-ih. U međuvremenu su starije osobe iz Španjolske (22.) i Italije (27.) u gorem položaju nego stariji iz zemalja poput Novog Zelanda (7.), makar su navedene zemlje na istom stupnju ekonomskog razvoja.

Indija (73.), za koju se procjenjuje da će uskoro imati drugu najveću populaciju osoba iznad 60 godina u svijetu, možda proživljava ubrzan ekonomski razvoj no njeno bogatstvo ne doseže starije osobe. Starija generacija, naročito u ruralnim dijelovima zemlje, ima nizak očekivani životni vijek i ograničen pristup zdravstvenoj zaštiti. Prema podacima iz indeksa, sličnu situaciju za starije osobe nalazimo u Brazilu, Rusiji, Indiji i Južnoj Africi.

U Africi su politike usmjerene na starije osobe i odgovarajuća zdravstvena zaštita jednako manjkave. Ipak, taj kontinent očekuje eksplozija broja starijih osoba u nadolazećim godinama: indeks predviđa da će do 2050. kontinent brojati 215 milijuna starijih osoba, odnosno 10% ukupne populacije. Mauricijus je jedina iznimka u regiji s relativno visokom pozicijom na 33. mjestu na ljestvici, zahvaljujući naprednim javnim politika i dalekovidnoj vladi koja svakom građaninu iznad 60 godina daje nedoprinosnu osnovnu mirovinu od 1950. godine.
Mješoviti signali iz Azije
Sudbina starijih osoba u Aziji uvelike se razlikuje. Japan, zemlja s najvećim udjelom starijih osoba na svijetu, na situaciju je reagirala nizom politika, uključujući poticanje velikog sudjelovanja starijih osoba u radnoj snazi zemlje. U međuvremenu Čile počinje reagirati na brzo rastuću staru populaciju planovima za proširenje socijalne zaštite i zdravstvenog osiguranja.

Starije su osobe u Južnoj Koreji, međutim, izrazito siromašne. 45% osoba starijih od 60 godina živi s manje od 50% srednje vrijednosti nacionalnog dohotka domaćinstva; „prvenstveno zato što je javni mirovinski sustav uveden 1988. godine zbog čega osobe koje u mirovinu odlaze sredinom 2000-tih imaju malo ili nimalo prava“ navodi izvješće.

U međuvremenu programi štednje u nekim europskim zemljama također zahvaćaju stariju populaciju, što dovodi do smanjenja usluga i povećanja siromaštva. Europa ima najveću populaciju starijih osoba. Predviđeno je da će broj osoba starijih od 60 godina s trenutačnih 22% porasti na 34% ukupne populacije do 2050. godine, što stavlja pritisak na vlade da osiguraju dobru kvalitetu života za starije stanovništvo.

Indeks pokazuje i da se osobe koje u ranijim fazama života žive u lošim uvjetima u starijoj životnoj dobi teže izdižu iz njih. SAD, primjerice, troši više na zdravstvo od bilo koje druge zemlje, no po očekivanom životnom vijeku pri rođenju nalazi se tek na 39. mjestu u svijetu za žene i 40. za muškarce. To pokazuje da su „cjeloživotne nejednakosti u područjima poput bogatstva, zdravstvene zaštite i obrazovnih postignuća ključne za različite ishode u starijoj dobi, čak i u bogatijim društvima“.

Kad je pitanju odnos novca i starijih osoba, čini se da nije bitno koliko ga imate već što s njim činite. Temeljni dohodak i dobra zdravstvena zaštita u starijoj dobi nisu nedostupni ni za siromašnije zemlje dok god imaju dobre programe socijalne skrbi. Zemlje s mladom populacijom mogu u budućnosti imati koristi od sadašnjeg ulaganja u starije generacije neovisno o razini njihovog nacionalnog dohotka.

PROJECT M - Lois Hoyal

(Izvor: knowledge.allianz.com)

« Povratak

Osiguranje života - istina i zablude

Štedio sam 3 godine, a sada ne mogu dobiti natrag ni uloženo!više

Novcem se ne može kupiti sreća

Znanost daje posljednje globalno upozorenje

Jasna poruka klimatologa političarima: nedvosmisleno zagrijavanje, ne...više

Novcem se ne može kupiti sreća