100 dana do Olimpijskih igara – intervju s olimpijkom Sandrom Elkasević

Ususret 100 dana do Olimpijskih igara koje krećemo odbrojavati 17. travnja, kao ponosni partner Hrvatskog olimpijskog odbora intervjuirali smo olimpijku Sandru Elkasević. Evo što je rekla o pripremama za ovogodišnje veliko sportsko natjecanje.
San svakog sportaša je nastupiti na Olimpijskim igrama. One su kruna svake karijere, a kad se vratite s odličjem i kad vaša himna svira na stadionu, osjećaj je nevjerojatan. U tom trenutku sva bol, muka i žrtva budu kao rukom odneseni. U tom je trenutku najveći ponos i čast biti Hrvat i nositi ponosno hrvatski barjak. I da se sto puta rodim, svaki bih put sanjala isti san – biti dio hrvatske delegacije na Olimpijskim igrama.

Posebnost priprema za Olimpijske igre jest to što se za Igre ne spremate jednu ili dvije godine, nego jedan ili više olimpijskih ciklusa koji traju minimalno 4/8 godina.

Samo natjecanje ima veliku i dugu tradiciju, zato su Igre najgledanije sportsko natjecanje na svijetu. 

Kad nešto sanjaš, živiš i želiš niz godina, logično je da se na tom putu susrećete s lijepim, ali i manje lijepim situacijama. Stoga je važna psihička priprema koja će vas uvijek izvesti na pravi put, da budete najbolji kad trebate i da ostvarite ono što sami želite.

Vrlo sam ponosna jer su ovo moje 4. Igre. Ambicije i ciljevi su uvijek isti, kao i spremnost na žrtvu koju sam voljna i željna dati kako bih opravdala rezultate koje priželjkujem.

Pariz je predivan grad, privatno ga volim često posjetiti i uživati u glamuru i povijesti koju posjeduje. Osim toga, Francuzi su sportska nacija te smatram da će ovo biti divne igre, a na nama koji ćemo predstavljati Lijepu Našu jest da damo sve od sebe kako bismo u pravom svjetlu opravdali svoj nastup i želje naših navijača.

Moja povijest na Olimpijskim igrama je impresivna. Do Tokija sam imala stopostotni učinak: dvoje igara, dva velika zlata. Moja borba za trećom medaljom svakako se nastavlja. Sretna sam i ponosna što sam još u poziciji da konkuriram za najviša odličja. Moj motiv, želja, trud i volja za radom u svim okolnostima je zapravo ono zbog čega sam ovo što jesam. 

Atletika je nemilosrdna, ne oprašta, ali zato samo dobra organizacija. Ljubav prema sportu i želja da se da sve od sebe u svakoj prilici izdvaja me od drugih i zato sam toliko godina jedna od najboljih bacačica diska na svijetu.

Kad se vi sami spremate, kako sam spomenula, nekoliko godina, kad znate iz koje zemlje dolazite, a stvarno smo mala zemlja, kad dođu vaši navijači koji su s vama svaku minutu i svaku sekundu na terenu, sve to vam daje poseban osjećaj ponosa i vjere. Mislim da sportaš upravo zbog takvih trenutaka izvlači iz sebe posljednje atome snage. 

Malo nas je, ali nas ima i nitko nema veće srce od nas, zato naprijed Hrvatska i vidimo se u Parizu u što većem broju.