U laboratorijskim nalazima često se susreću vrijednosti koje nisu označene crvenom bojom, ali nisu ni sasvim u sredini referentnog raspona. Takvi se rezultati obično nazivaju graničnima. Oni nisu dovoljno loši da bi se odmah postavila neka dijagnoza, ali definitivno odstupaju od onoga što se smatra optimalnim.

Granični nalazi, dakle, sami po sebi ne ukazuju na bolest. Međutim, treba ih shvatiti ozbiljno jer često pokazuju da se u tijelu nešto polako mijenja. Upravo zato liječnici takve vrijednosti ne ignoriraju, nego ih promatraju u kontekstu šire slike.

Granični nalazi mogu, primjerice, pokazivati da je šećer u krvi malo viši nego što bi trebao biti, ali da još ne spada u dijabetes. Masnoće u krvi mogu biti na gornjoj granici normalne vrijednosti, što može biti rani signal povećanog kardiovaskularnog rizika. Slično vrijedi i za blago povišene upalne markere, jetrene enzime ili vrijednosti štitnjače.

Granični nalazi su iznimno važni u prevenciji. Mnogi se kronični zdravstveni problemi razvijaju postupno, kroz godine, a vrijednost se lagano pomiče iz optimalnog prema patološkom. Zato se kod graničnih nalaza često preporučuje praćenje kroz vrijeme, a ne samo jednokratni pregled. Usporedba rezultata tijekom nekoliko mjeseci ili godinu dana pokazuje ide li tijelo prema stabilizaciji ili prema većem riziku.